6.1.9. Šampanjac

(Francuski vin de Champagne) je pjenušavo vino koje naknadnim (drugim) vrenjem u boci razvija vlastiti ugljični dioksid, a naziv je dobilo po francuskoj pokrajini Champagni i danas je naziv šampanjac rezerviran isključivo za
pjenušce iz te pokrajine .
Pjenušava vina proizvedena u ostalim pokrajinama mogu se označavati samo kao pjenušci (Vin mousseux).

Šampanjac i pjenušci
Nalazeći ishodište u šampanjcu, razvila se šira skupina posebnih tipova vina, koje se općenito naziva pjenušavim vinima.
Ona obuhvaća:
• pjenušce
• bisere
• gazirana vina
Međusobno se ovi tipovi razlikuju po načinu proizvodnje i po tlaku ugljičnog dioksida u boci.

Dom Pérignon
Dom Pérignon, slijepi redovnik benediktinske opatije Hautviller, našao je način kako da šampanjac učini vrhunskim
pićem . Do tada je nevolja bila što su mrtvi kvasci ostajali u boci, a njihov talog zamućivao je vino i davao mu neugodan okus. Naknadnim drugim vrenjem razvije se ugljični dioksid koji mu daje lijepu pjenu i osobit peckav okus. To vrenje može nastati spontano, a može biti izazvano posebnim sojevima kvasaca.
Središta proizvodnje šampanjca su podregije Épernay i Reims. Champagni se proizvode isključivo bijeli šampanjci, a najbolji su oni od crnog burgunca (brzim prešanjem dobije se bijelo vino) i chardonnaya.

Način proizvodnje
Po načinu proizvodnje pjenušci se dijele na one dobivene klasičnom metodom ili dobivene tankovskom metodom, pri tome nema neke razlike u kvaliteti, ali ima u cijeni.
Klasična metoda
Klasičnom metodom naziva se ona gdje je drugo vrenje obavljeno u boci, odnosno Dom Pérignonova metoda. Ta
metoda je vrlo skupa, jer zahtijeva puno prostora i ljudskog rada. Svaka se boca mora, tijekom nekoliko mjeseci, svaki dan protresti, zaokrenuti za koji stupanj i lagano naginjati kako bi se na kraju talog od kvasca skupio na grliću boce.
Gubitci od pucanja boca (u kojima nastaje sve jači unutarnji pritisak ugljičnog dioksida) katkad su veliki, a također i
puno vina gubi pri degoržaciji, odnosno pri postupku odčepljivanja boca i izlijevanja taloga, te dosipavanja tzv.
ekspedicijskog likera, koji će konačno oblikovati okus pjenušca.
Tankovska metoda
Tankovska metoda je ona gdje je drugo vrenje obavljeno u čeličnim tankovima, a naziva se još i metoda Charmat po
svojem pronalazaču Osnovna vrijednost te metode je u industrijalizaciji postupka, što znači i pojeftinjenje pjenušca i njegova dostupnost širem krugu potrošača. Količina neprovrelog šećera Pjenušci i pjenušava vina proizvode se u
skali od potpuno suhih do slatkih. S obzirom na ostatak neprovrelog šećera nose razne oznake:
Ultra Brut, Brut Nature ili Brut integral, non dosé ili zero dosage: od 0 do 3 g/l neprovrelog šećera Extra Brut: od 0 do 6 g/l neprovrelog šećera Brut: od 0 bis 15 g/l neprovrelog šećera Extra Sec, također: Extra Dry: od 12 bis 20 g/l neprovrelog šećera Sec: od 17 do 35 g/l neprovrelog šećera Demi Sec: od 35 bis 50 g/l neprovrelog šećera Doux: s 50 g/l neprovrelog šećera (rijetko kod šampanjaca)

Veličine butelja
U slijedećoj tablici imamo prikaz naziva boca: Pjenušci se prodaju u buteljama raznih veličina, od kojih svaka ima svoj naziv: veće boce imaju nazive različitih povijesnih ili biblijskih ličnosti.