Posebno su opasne zapaljive tekućine, plinovi i fino raspršene krute tvari. Uz opasnost od požara, posebno prijeti i opasnost od eksplozije.
I. Zapaljive tekućine
Uglavnom se kod tekućih zapaljivih goriva radi o organskim tvarima i njihovim smjesama (kao što su nafta i naftni derivati). Oni u ukupnom prijevozu čine preko 80 % svih opasnih tvari (goriva se ubrajaju u opasne tvari). Lakozapaljive – opasne tekućine (npr. benzin, aceton) imaju plamište ispod 23 °C, a zapaljive – manje opasne tekućine, u koje spadaju npr. dizelsko gorivo i kerozin, imaju plamište između 23 °C i 61 °C. Pesticidi, ljepila, smole i alkoholi mogu biti kako lakozapaljivi, tako i zapaljivi. Sve te lako hlapive tekućine brzo isparavaju, a njihove se pare mogu kretati prema izvoru paljenja. Dodir tih para s izvorom paljenja (plamenom, iskrom, toplinom) može dovesti do naglog širenja plamena po cijeloj prostoriji, odnosno do eksplozivnog zapaljenja smjese para i zraka. Eksplozije mogu nastati uslijed pregrijavanja posuda i spremnika sa zapaljivim tekućinama.
II. Zapaljivi plinovi
U zapaljive plinove ubrajaju se ukapljeni naftni plinovi, prirodni plin (zemni plin) čiji je glavni sastojak metan, te ukapljeni tehničke plinove koji se rabe za zavarivanje, poput acetilena i vodika. U kućanstvu najčešće rabljena smjesa ukapljenih naftnih plinova propana i butana aromatizirana je kako bi se taj plin, koji je inače bez mirisa, brzo osjetio kod ispuštanja. Od tih plinova opasnost prijeti zbog ispuštanja te stvaranja eksplozivnih smjesa sa zrakom, odnosno pregrijavanja posuda i spremnika, nakon kojih može doći dorasprskavanja. U dodiru s izvorom paljenja i u slučaju povoljnog omjera plina i zraka dolazi do eksplozije s nesagledivim posljedicama. Načelno, postoji veća opasnost od plinova u zatvorenim prostorima zbog manjka provjetravanja.
III. Prašine-sitne krute čestice
U silosima (brašno), industriji (prašine kao posljedica tehnoloških postupaka obrade drva, vune, pamuka, polimera, lakih metala i sl.) i rudnicima (ugljena prašina), javljaju se zapaljive prašine s izrazitom opasnošću od eksplozije. Naime, kao i kod tekućina i plinova, u određenoj koncentraciji sitne čestice prašine mogu sa zrakom stvoriti eksplozivnu smjesu. Opasnost od požara i eksplozije je veća što je zapaljivost čestica veća i što su čestice manje (zbog boljeg miješanja sa zrakom). Prašine su
posebno opasne i zbog toga jer nakon zapaljenja mogu duže tinjati prije nego li dođe do požara. U prirodi, domaćinstvu, industrijskim procesima, prijevoznim sredstvima (cisterne, vlakovi, brodovi) i u poljoprivredi susreću se različite vrste opasnih tvari, koje u slučaju nezgoda i nesreća, ali i samim ispuštanjem, postaju izrazito opasne za okolinu. S obzirom na masu, opasni plinovi dijele se na sljedeće:
- lakši od zraka (npr. amonijak, zemni plin, ugljični monoksid) na otvorenome su opasni pretežno na mjestu nastanka i bližoj okolici istjecanja, relativno brzo se razrjeđuju i razilaze u zraku. U zatvorenim prostorima moguća je njihova visoka koncentracija te su stoga tamo jako opasni. Ugrožene prostore treba dobro provjetriti (otvoriti prozore i vrata).
- teži od zraka (npr. benzinske pare, klor, ukapljeni plin, ugljični dioksid) na otvorenome nastaju njihove opasne koncentracije u podzemnim kanalima, zemni m ulegnući ma, mjestima zaštićenima od vjetra, podrumima itd. U zatvoreni m prostorima opasne koncentracije su pretežno u blizini poda, u blizini struje kroz otvore u podu i u blizini stubišta koja vode u niže prostore (podrume).
Djelovanje na čovjeka:
Ugušujuće djelovanje ima dušik te neki plinovi i pare koji su teži od zraka i koji istiskuju zrak (npr. ugljični dioksid).
Nagrizajuće i nadražujuće djelovanje imaju plinovi koji djeluju agresivno na organe za disanje, oči i kožu (npr. pare amonijaka; klora).
Krvni i živčani otrovi preko pluća dospijevaju u krv i time u tjelesne organe. Zatrovanost njima često nije odmah prepoznatljiva, već se posljedice naknadno očituju, što ih čini još pogibeljnijima (pare etera i benzina, ugljični monoksid, kloroform).
Zapaljivi plinovi
Postrojenja za uporabu zapaljivih plinova smiju instalirati i pustiti u pogon samo stručne i ovlaštene osobe. Plinski vodovi i priključci moraju biti potpuno nepropusni.
Nepropusnost se provjerava samo sapunicom ili pjenom, a nikako otvorenim plamenom. Miris plina u kući znači opasnost od eksplozije te u tom slučaju učinite sljedeće:
- sobe dobro provjetrite
- električne uređaje ostavite u postojećem stanju, a isključivanje provedite samo izvan zone opasnosti
- obavijestite susjede (kucajte; ne zvonite)
- zatvorite dotok plina (kod brojila ili glavnog ventila)
- napustite građevinski objekt
- obavijestite vatrogasce i plinaru
-propusnost na uređajima i vodovima otklonite uz pomoć stručne osobe.
Savjet:
ako osjetite da je u prostoriji plin, nemojte:
-rabiti otvoreni plamen ili svjetlo
-zvoniti
-paliti svjetlo
-telefonirati!