Kako je rastao broj pizzerija, tako su zanimljivije i traženije pizze pomalo dobivale stalne nazive. Većina takvih pizza nazvana je prema području Italije za koje je karakteristična. Ali ima i drukčijih primjera.
Najpoznatije pizze su: napoletana, siciliana, romana, marinara i margerita. Gotovo svaka pizzeria ima posebni recept za različite vrste pizza. Ti su recepti obično dosta slični, ali nerijetko se razlikuju i po nekom osnovnom sastojku, a ne samo po začinima. U pravilu, nadjevi spomenutih poznatih pizza sastoje se od sljedećih sastojaka (osim soli, papra i ulja):
Pizza napoletana: rajčica, češnjak, s bosiljkom ili bez njega, s kaparima ili bez njih.
Pizza siciliana: rajčica, ribani ovčji sir, slana riba, crne i zelene masline, kapari, origano.
Pizza romana: rajčica, mozzarella, slana riba, bosiljak.
Pizza marinara: rajčica, slana riba, češnjak, s tunjevinom ili bez nje.
Pizza margerita: rajčica, mozzarella, (svježi) bosiljak.
Najslavnijom pizzom smatra se pizza margerita. Za nju legenda kaže da je nastala 9. 6. 1889. godine, za posjeta talijanskog kralja Umberta I. i kraljice Margherite Napulju. Prema legendi, kraljevski par zaželio je da se za objed posluži pizza. Njima su u čast tada najpoznatiji napuljski pizzaiolo (pekar pizza), don Raffaele Esposito, i njegova supruga, donna Rosa, izumjeli novu pizzu. Nadjev je bio obojen u skladu s talijanskom zastavom. Pizza je, naime, imala tri prevladavajuće boje: crvenu od rajčice, bijelu od sira i zelenu od svježeg bosiljka.